kòljeno
kòljeno sr 〈G mn kȍljēnā〉
| jednina | |
|---|---|
| N | koljeno |
| G | koljena |
| D | koljenu |
| A | koljeno |
| V | koljeno |
| L | koljenu |
| I | koljenom |
| množina | |
| N | koljena |
| G | koljena |
| D | koljenima |
| A | koljena |
| V | koljena |
| L | koljenima |
| I | koljenima |
| 1. | anat. zglob noge čovjeka (i životinje), spaja bedrenu kost s potkoljeničnom kosti |
| 2. | tehn. dio čvrstog tijela koji je u odnosu na ostale savijen pod nekim kutom [koljeno cijevi]; čvor, pregib |
| 3. | a. biol. najviša kategorija u klasifikaciji biljnog i životinjskog svijeta; stablo, tip b. srodnici s obzirom na pretka (o ljudima) [bratić u prvom koljenu] c. podrijetlo, pleme, rod (o ljudima) [oni su iz istog koljena] |