kooptírati
kooptírati (koga) dv. 〈prez. koòptīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. koòptīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kooptirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kooptiram |
| 2. | kooptiraš |
| 3. | kooptira |
| množina | |
| 1. | kooptiramo |
| 2. | kooptirate |
| 3. | kooptiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kooptirat ću |
| 2. | kooptirat ćeš |
| 3. | kooptirat će |
| množina | |
| 1. | kooptirat ćemo |
| 2. | kooptirat ćete |
| 3. | kooptirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kooptirah |
| 2. | kooptiraše |
| 3. | kooptiraše |
| množina | |
| 1. | kooptirasmo |
| 2. | kooptiraste |
| 3. | kooptirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kooptirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kooptirao sam |
| 2. | kooptirao si |
| 3. | kooptirao je |
| množina | |
| 1. | kooptirali smo |
| 2. | kooptirali ste |
| 3. | kooptirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kooptirao |
| 2. | bio si kooptirao |
| 3. | bio je kooptirao |
| množina | |
| 1. | bili smo kooptirali |
| 2. | bili ste kooptirali |
| 3. | bili su kooptirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kooptiraj |
| množina | |
| 1. | kooptirajmo |
| 2. | kooptirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kooptirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| kooptiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kooptirao, kooptirala, kooptiralo | |
| kooptirali, kooptirale, kooptirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kooptiran, kooptirana, kooptirano | |
| kooptirani, kooptirane, kooptirana | |
Definicija
uključiti/uključivati koga u sastav čega (komisije, odbora, parlamenta itd.) izravno, bez izborne procedure, bez postupka biranja
Etimologija
✧ njem. kooptieren ← lat. cooptare ≃ ko- + optare: čeznuti za nečim, birati, željeti
