krȃj
krȃj m 〈G krȁja, N mn kràjevi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kraj |
| G | kraja |
| D | kraju |
| A | kraj |
| V | kraju |
| L | kraju |
| I | krajem |
| množina | |
| N | krajevi |
| G | krajeva |
| D | krajevima |
| A | krajeve |
| V | krajevi |
| L | krajevima |
| I | krajevima |
Definicija
| 1. | posljednja točka, crta ili čas kad što završava i preko čega se ne nastavlja [kraj dana]; konac, svršetak |
| 2. | dio zemljišta, naselja i sl. [u gornjem kraj u; donji kraj] |
| 3. | područje Zemlje [sušni kraj; primorski kraj] |
| 4. | dio oko ruba platna i sl. [kraj platna; kraj plahte; uhvatiti za kraj] |
| 5. | završni dio čega najdalji od središta ili točke koja je na pola puta [kraj štapa] |
| 6. | reg. obala [izići na kraj] |
Sintagma
∆ stari kraj zavičaj (u rječniku iseljenika)
Frazeologija
⃟ A. pusti (pustite) kraju (ob. nakon riječi sugovornika) ostavite, nema smisla o tome govoriti;
B. batina ima dva kraja u okršaju i jedna i druga strana mogu stradati;
bez kraja i konca nešto čemu se ne vidi kraj;
doći kraju završiti;
ići do kraja ne odstupati do krajnjih posljedica;
izići s kim (čim) na kraj riješiti probleme vezane za koga (što);
izvući deblji kraj 1. dobiti više u diobi 2. vrlo loše proći (u okršaju);
izvući kraći kraj dobiti manje u diobi;
na kraju krajeva na kraju, na koncu, nakon svega;
ne pada mi ni na kraj pameti i ne pomišljam na to, na takvo što;
početi s tanjega kraja početi na lošiji način, početi raditi ili govoriti ne ulazeći odmah u glavni problem, zaobilaziti glavnu temu;
privesti kraju završiti što;
pustiti se od kraja 1. dosl. otisnuti se, zaploviti ili zaplivati 2. pren. usuditi se što učiniti (nešto odlučnije reći, usprotiviti se i sl.); odvažiti se 3. početi živjeti slobodnim erotskim životom, prestati biti čedan, ne ustrajati u vrlini odricanja;
sastaviti/sastavljati kraj s krajem uspjeti raspoloživim novcem pokriti troškove (ob. u oskudici);
stati na kraj 1. (komu) učiniti da tko prestane sa svojom nepoželjnom ili nepriličnom djelatnošću, da prestane gnjaviti, da ne dosađuje s nepristojnostima i sl. [stati ću ja tebi na kraj] 2. (čemu) okončati što nepoželjno, kakav nepoželjan tok stvari [stati na kraj glupostima i samovolji]
B. batina ima dva kraja u okršaju i jedna i druga strana mogu stradati;
bez kraja i konca nešto čemu se ne vidi kraj;
doći kraju završiti;
ići do kraja ne odstupati do krajnjih posljedica;
izići s kim (čim) na kraj riješiti probleme vezane za koga (što);
izvući deblji kraj 1. dobiti više u diobi 2. vrlo loše proći (u okršaju);
izvući kraći kraj dobiti manje u diobi;
na kraju krajeva na kraju, na koncu, nakon svega;
ne pada mi ni na kraj pameti i ne pomišljam na to, na takvo što;
početi s tanjega kraja početi na lošiji način, početi raditi ili govoriti ne ulazeći odmah u glavni problem, zaobilaziti glavnu temu;
privesti kraju završiti što;
pustiti se od kraja 1. dosl. otisnuti se, zaploviti ili zaplivati 2. pren. usuditi se što učiniti (nešto odlučnije reći, usprotiviti se i sl.); odvažiti se 3. početi živjeti slobodnim erotskim životom, prestati biti čedan, ne ustrajati u vrlini odricanja;
sastaviti/sastavljati kraj s krajem uspjeti raspoloživim novcem pokriti troškove (ob. u oskudici);
stati na kraj 1. (komu) učiniti da tko prestane sa svojom nepoželjnom ili nepriličnom djelatnošću, da prestane gnjaviti, da ne dosađuje s nepristojnostima i sl. [stati ću ja tebi na kraj] 2. (čemu) okončati što nepoželjno, kakav nepoželjan tok stvari [stati na kraj glupostima i samovolji]
Onomastika
♦ top.: Pòdkraj (Ogulin)
