Hrvatski jezični portal

kròjiti

kròjiti (što) nesvrš.prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
krojiti
 
prezent
jednina
1. krojim
2. krojiš
3. kroji
množina
1. krojimo
2. krojite
3. kroje
 
futur
jednina
1. krojit ću
2. krojit ćeš
3. krojit će
množina
1. krojit ćemo
2. krojit ćete
3. krojit će
 
imperfekt
jednina
1. krojah
2. krojaše
3. krojaše
množina
1. krojasmo
2. krojaste
3. krojahu
 
perfekt
jednina
1. krojio sam
2. krojio si
3. krojio je
množina
1. krojili smo
2. krojili ste
3. krojili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam krojio
2. bio si krojio
3. bio je krojio
množina
1. bili smo krojili
2. bili ste krojili
3. bili su krojili
 
imperativ
jednina
2. kroji
množina
1. krojimo
2. krojite
 
glagolski prilog sadašnji
krojeći
 
glagolski pridjev aktivni
krojio, krojila, krojilo
krojili, krojile, krojila
 
glagolski pridjev pasivni
krojen, krojena, krojeno
krojeni, krojene, krojena
Definicija
1. rezati tkaninu ili kožu radi šivanja odjeće, rublja ili obuće
2. reg. žarg. a. mjeriti i rezati [krojiti grede i letve za krov] b. određivati, odlučivati [krojiti čiju pravdu]
Frazeologija
krojiti (kome) kapu (sudbinu) odlučivati o kome onako kako želi onaj koji kroji
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Kràjāč (130, Zagreb, Duga Resa, Zagorje), Kràjačec (Velika Gorica), Krajáčević (Bjelovar, Rijeka), Kràjačić (134, Pokuplje)
Etimologija
prasl. *krojiti: rezati (rus. kroít', polj. kroić), latv. krijat