kòvati
kòvati (što) nesvrš. 〈prez. kȕjēm, pril. sad. kȕjūći, prid. rad. kȍvao, prid. trp. kȍvān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kujem |
| 2. | kuješ |
| 3. | kuje |
| množina | |
| 1. | kujemo |
| 2. | kujete |
| 3. | kuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kovat ću |
| 2. | kovat ćeš |
| 3. | kovat će |
| množina | |
| 1. | kovat ćemo |
| 2. | kovat ćete |
| 3. | kovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kovah |
| 2. | kovaše |
| 3. | kovaše |
| množina | |
| 1. | kovasmo |
| 2. | kovaste |
| 3. | kovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kovao sam |
| 2. | kovao si |
| 3. | kovao je |
| množina | |
| 1. | kovali smo |
| 2. | kovali ste |
| 3. | kovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kovao |
| 2. | bio si kovao |
| 3. | bio je kovao |
| množina | |
| 1. | bili smo kovali |
| 2. | bili ste kovali |
| 3. | bili su kovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kuj |
| množina | |
| 1. | kujmo |
| 2. | kujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kovao, kovala, kovalo | |
| kovali, kovale, kovala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kovan, kovana, kovano | |
| kovani, kovane, kovana | |
Definicija
| 1. | udarcima čekića oblikovati usijano željezo |
| 2. | pren. raditi, oblikovati, izrađivati, djelovati tomu nalik [kovati urotu; kovati planove] |
Frazeologija
⃟ kovati (koga, što) u zvijezde jako hvaliti koga;
kuj (željezo se kuje) dok je vruće radi, djeluj odmah, na vrijeme, dok okolnosti dopuštaju
kuj (željezo se kuje) dok je vruće radi, djeluj odmah, na vrijeme, dok okolnosti dopuštaju
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju, najbrojnija hrv. prezimena): Kóvac (Baranja, sred. Dalmacija), Kovácević (Ðakovo, Bjelovar), Kòvācs (Vinkovci, Međimurje), Kòvāč (Kȍvāč) (9500, Čabar, Međimurje, Podravina, Zagorje, Slavonija), Kovàčec (730, Zagorje, Prigorje), Kovàček (730, Zagorje), Kováčev (480, sred. Dalmacija, Podravina), Kováčević (17.980, Slavonija, Dalmacija), Kòvačič (Međimurje), Kovačìček (Zagorje), Kòvačić (11.930, Međimurje, Zagorje, Podravina, Slavonija), Kovačìćek (290, Zagreb, Zagorje), Kovàčik (Z Slavonija), Kovàčina (Pokuplje), Kovàčko (Sveti Ivan Zelina, Zagorje, Prigorje), Kòvāć (Baranja, Ivanić Grad), Kuznjecȍv (Osijek, Rijeka ← rus.); ista motivacija brojna je i kod drugih europskih naroda, usp. češ. Kovár, polj. Kowalczyc, rus. Kuznecov, njem. Schmidt, engl. Smith, šp. Herrera, tal. Ferraro, fr. Ferris
Etimologija
✧ prasl. i stsl. kovati (rus. kovát', polj. kuć), lit. kauti: udarati ← ie. *kow (d)- (lat. cudere: udarati, stvnjem. houwan: kovati)
