krénuti
krénuti svrš. 〈prez. krȇnēm, pril. pr. -ūvši, imp. kréni, prid. rad. krénuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| krenuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | krenem |
| 2. | kreneš |
| 3. | krene |
| množina | |
| 1. | krenemo |
| 2. | krenete |
| 3. | krenu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | krenut ću |
| 2. | krenut ćeš |
| 3. | krenut će |
| množina | |
| 1. | krenut ćemo |
| 2. | krenut ćete |
| 3. | krenut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | krenuh |
| 2. | krenu |
| 3. | krenu |
| množina | |
| 1. | krenusmo |
| 2. | krenuste |
| 3. | krenuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | krenuo sam |
| 2. | krenuo si |
| 3. | krenuo je |
| množina | |
| 1. | krenuli smo |
| 2. | krenuli ste |
| 3. | krenuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam krenuo |
| 2. | bio si krenuo |
| 3. | bio je krenuo |
| množina | |
| 1. | bili smo krenuli |
| 2. | bili ste krenuli |
| 3. | bili su krenuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kreni |
| množina | |
| 1. | krenimo |
| 2. | krenite |
| glagolski prilog prošli | |
| krenuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| krenuo, krenula, krenulo | |
| krenuli, krenule, krenula | |
Definicija
| 1. | (, se) maknuti se s mjesta, početi ići s jednog mjesta prema drugome; poći, pokrenuti se |
| 2. | () početi djelovati, razvijati se [posao je krenuo] |
Etimologija
✧ vidi krétati
