krivotvòriti
krivotvòriti (što) nesvrš. 〈prez. krivòtvorīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| krivotvoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | krivotvorim |
| 2. | krivotvoriš |
| 3. | krivotvori |
| množina | |
| 1. | krivotvorimo |
| 2. | krivotvorite |
| 3. | krivotvore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | krivotvorit ću |
| 2. | krivotvorit ćeš |
| 3. | krivotvorit će |
| množina | |
| 1. | krivotvorit ćemo |
| 2. | krivotvorit ćete |
| 3. | krivotvorit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | krivotvorah |
| 2. | krivotvoraše |
| 3. | krivotvoraše |
| množina | |
| 1. | krivotvorasmo |
| 2. | krivotvoraste |
| 3. | krivotvorahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | krivotvorio sam |
| 2. | krivotvorio si |
| 3. | krivotvorio je |
| množina | |
| 1. | krivotvorili smo |
| 2. | krivotvorili ste |
| 3. | krivotvorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam krivotvorio |
| 2. | bio si krivotvorio |
| 3. | bio je krivotvorio |
| množina | |
| 1. | bili smo krivotvorili |
| 2. | bili ste krivotvorili |
| 3. | bili su krivotvorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | krivotvori |
| množina | |
| 1. | krivotvorimo |
| 2. | krivotvorite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| krivotvoreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| krivotvorio, krivotvorila, krivotvorilo | |
| krivotvorili, krivotvorile, krivotvorila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| krivotvoren, krivotvorena, krivotvoreno | |
| krivotvoreni, krivotvorene, krivotvorena | |
Definicija
proizvoditi, tvoriti što lažno, krivo [krivotvoriti činjenice; krivotvoriti novac; krivotvoriti dokument]; falsificirati, patvoriti
