Hrvatski jezični portal

krivotvòriti

krivotvòriti (što) nesvrš.prez. krivòtvorīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
krivotvoriti
 
prezent
jednina
1. krivotvorim
2. krivotvoriš
3. krivotvori
množina
1. krivotvorimo
2. krivotvorite
3. krivotvore
 
futur
jednina
1. krivotvorit ću
2. krivotvorit ćeš
3. krivotvorit će
množina
1. krivotvorit ćemo
2. krivotvorit ćete
3. krivotvorit će
 
imperfekt
jednina
1. krivotvorah
2. krivotvoraše
3. krivotvoraše
množina
1. krivotvorasmo
2. krivotvoraste
3. krivotvorahu
 
perfekt
jednina
1. krivotvorio sam
2. krivotvorio si
3. krivotvorio je
množina
1. krivotvorili smo
2. krivotvorili ste
3. krivotvorili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam krivotvorio
2. bio si krivotvorio
3. bio je krivotvorio
množina
1. bili smo krivotvorili
2. bili ste krivotvorili
3. bili su krivotvorili
 
imperativ
jednina
2. krivotvori
množina
1. krivotvorimo
2. krivotvorite
 
glagolski prilog sadašnji
krivotvoreći
 
glagolski pridjev aktivni
krivotvorio, krivotvorila, krivotvorilo
krivotvorili, krivotvorile, krivotvorila
 
glagolski pridjev pasivni
krivotvoren, krivotvorena, krivotvoreno
krivotvoreni, krivotvorene, krivotvorena
Definicija
proizvoditi, tvoriti što lažno, krivo [krivotvoriti činjenice; krivotvoriti novac; krivotvoriti dokument]; falsificirati, patvoriti