krivotvòriti
krivotvòriti (što) nesvrš. 〈prez. krivòtvorīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
krivotvoriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | krivotvorim |
2. | krivotvoriš |
3. | krivotvori |
množina | |
1. | krivotvorimo |
2. | krivotvorite |
3. | krivotvore |
futur | |
jednina | |
1. | krivotvorit ću |
2. | krivotvorit ćeš |
3. | krivotvorit će |
množina | |
1. | krivotvorit ćemo |
2. | krivotvorit ćete |
3. | krivotvorit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | krivotvorah |
2. | krivotvoraše |
3. | krivotvoraše |
množina | |
1. | krivotvorasmo |
2. | krivotvoraste |
3. | krivotvorahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | krivotvorio sam |
2. | krivotvorio si |
3. | krivotvorio je |
množina | |
1. | krivotvorili smo |
2. | krivotvorili ste |
3. | krivotvorili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam krivotvorio |
2. | bio si krivotvorio |
3. | bio je krivotvorio |
množina | |
1. | bili smo krivotvorili |
2. | bili ste krivotvorili |
3. | bili su krivotvorili |
imperativ | |
jednina | |
2. | krivotvori |
množina | |
1. | krivotvorimo |
2. | krivotvorite |
glagolski prilog sadašnji | |
krivotvoreći | |
glagolski pridjev aktivni | |
krivotvorio, krivotvorila, krivotvorilo | |
krivotvorili, krivotvorile, krivotvorila | |
glagolski pridjev pasivni | |
krivotvoren, krivotvorena, krivotvoreno | |
krivotvoreni, krivotvorene, krivotvorena |