kàko2 (I)
kàko2 (I) pril.
1. | izriče ili pita način, usporedbu, neodređenost, želju, mogućnost, vjerojatnost itd. vršenja radnje [kako je bolje?; kako je to moguće?] |
2. | (u dijaloškoj situaciji kao pitanje) u zn. kako je to moguće, otkuda to, otkuda tako nešto, nije mi jasno da je to moguće [A: Prodaju se čarape za trećinu cijene B: kako?] |