kàkāv
kàkāv zam. (kàkva ž, kàkvo sr)
Definicija
| 1. | za pitanje o osobini ili svojstvu koga ili čega [kakav je to red?] |
| 2. | ukazuje na osobine ili svojstva koga ili čega [kakav momak!] |
| 3. | u zn.: neki, nekakav [kupit ću kakav kišobran] |
| 4. | (u raznim kontekstima u usporedbi mnogo boljeg od onoga uza što stoji) [Franjo Glazer, to je bio golman, kakvi ovi današnji; to su bili umjetnici, kakvi ovi šmiranti] |
Frazeologija
⃟ da je (bar) kakav da bar nešto vrijedi, da je i malo barem vrijedan, da bar zadovoljava po kvaliteti, da bar dobro služi svrsi, da bar nešto zna (o osobi) [platio sam taj nož za krumpir dosta, ali da je bar kakav];
i kakav (i te kakav, još (i) kakav) (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika u zn. da je izraženo u najvećoj mjeri ili u najvećem svojstvu u vrsti ono što je spomenuo sugovornik) [A: Uvježbati dobro pucati jedanaesterac to je zapravo rad B: I kakav rad = i te kakav = još (i) kakav];
kakav je takav je (sa ili bez daljnjega konteksta) dobar je i takav kakav jest; nije najvažnije kakav je, sve odlike nisu bitne; najvažnije je jedno (što izlazi iz konteksta) a drugo nije važno; treba se zadovoljiti s postojećim svojstvima onoga o čemu se govori [ovo nije osobit nož za rezanje pečenja, ali kakav je takav je; kakav je takav je drži ga ne daj ga jer je muškarac];
kakav otac takav sin posl. 1. iver ne pada daleko od stabla 2. jednaki su (odnos);
kakav sam, takav sam ne mogu biti drugačiji, takav sam po prirodi;
ma kakav... (u oblicima roda i broja: kakva, kakvi itd.) (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili kad govornik otklanja nešto što se pretpostavlja da bi moglo biti rečeno) 1. [A: Kako stoji s onim putovanjem što se pričalo B: Ma kakvo putovanje nema ništa od toga; A: Je li istina da je Pero izabran za zastupnika B: Ma kakav Pero nije on nego netko drugi, nije ni imao prilike i sl.] 2. [A: Ima li šta nova? B: Ma kakvi]; ni govora, ne može biti (ostvariti se, izvršiti se itd. — prema pretpostavljenom ishodu), ne dolazi u obzir;
(nije) ne znam kakav, nije bogzna kakav nije osobit, nije solidan;
je li kakav vrijedi li što? je li čemu?
i kakav (i te kakav, još (i) kakav) (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika u zn. da je izraženo u najvećoj mjeri ili u najvećem svojstvu u vrsti ono što je spomenuo sugovornik) [A: Uvježbati dobro pucati jedanaesterac to je zapravo rad B: I kakav rad = i te kakav = još (i) kakav];
kakav je takav je (sa ili bez daljnjega konteksta) dobar je i takav kakav jest; nije najvažnije kakav je, sve odlike nisu bitne; najvažnije je jedno (što izlazi iz konteksta) a drugo nije važno; treba se zadovoljiti s postojećim svojstvima onoga o čemu se govori [ovo nije osobit nož za rezanje pečenja, ali kakav je takav je; kakav je takav je drži ga ne daj ga jer je muškarac];
kakav otac takav sin posl. 1. iver ne pada daleko od stabla 2. jednaki su (odnos);
kakav sam, takav sam ne mogu biti drugačiji, takav sam po prirodi;
ma kakav... (u oblicima roda i broja: kakva, kakvi itd.) (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili kad govornik otklanja nešto što se pretpostavlja da bi moglo biti rečeno) 1. [A: Kako stoji s onim putovanjem što se pričalo B: Ma kakvo putovanje nema ništa od toga; A: Je li istina da je Pero izabran za zastupnika B: Ma kakav Pero nije on nego netko drugi, nije ni imao prilike i sl.] 2. [A: Ima li šta nova? B: Ma kakvi]; ni govora, ne može biti (ostvariti se, izvršiti se itd. — prema pretpostavljenom ishodu), ne dolazi u obzir;
(nije) ne znam kakav, nije bogzna kakav nije osobit, nije solidan;
je li kakav vrijedi li što? je li čemu?
Etimologija
✧ prasl. i stsl. kakъ (rus. kakój, stpolj. kaky), lit. koks ≃ stir. cách: svatko
