kániti
kániti (što) nesvrš. 〈prez. kȃnīm, pril. sad. -nēći, gl. im. -njēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kaniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kanim |
| 2. | kaniš |
| 3. | kani |
| množina | |
| 1. | kanimo |
| 2. | kanite |
| 3. | kane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kanit ću |
| 2. | kanit ćeš |
| 3. | kanit će |
| množina | |
| 1. | kanit ćemo |
| 2. | kanit ćete |
| 3. | kanit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kanjah |
| 2. | kanjaše |
| 3. | kanjaše |
| množina | |
| 1. | kanjasmo |
| 2. | kanjaste |
| 3. | kanjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kanio sam |
| 2. | kanio si |
| 3. | kanio je |
| množina | |
| 1. | kanili smo |
| 2. | kanili ste |
| 3. | kanili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kanio |
| 2. | bio si kanio |
| 3. | bio je kanio |
| množina | |
| 1. | bili smo kanili |
| 2. | bili ste kanili |
| 3. | bili su kanili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kani |
| množina | |
| 1. | kanimo |
| 2. | kanite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kaneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kanio, kanila, kanilo | |
| kanili, kanile, kanila | |
Definicija
namjeravati što učiniti, imati nakanu
Etimologija
✧ prasl. *kaniri (slov. kaniti, stčeš. kaniti sě) ≃ v. konac2, po-čęti (prasl. *kon-/čen-/kan-)
