kȉmati
kȉmati (, komu, čime) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kimati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kimam |
| 2. | kimaš |
| 3. | kima |
| množina | |
| 1. | kimamo |
| 2. | kimate |
| 3. | kimaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kimat ću |
| 2. | kimat ćeš |
| 3. | kimat će |
| množina | |
| 1. | kimat ćemo |
| 2. | kimat ćete |
| 3. | kimat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kimah |
| 2. | kimaše |
| 3. | kimaše |
| množina | |
| 1. | kimasmo |
| 2. | kimaste |
| 3. | kimahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kimao sam |
| 2. | kimao si |
| 3. | kimao je |
| množina | |
| 1. | kimali smo |
| 2. | kimali ste |
| 3. | kimali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kimao |
| 2. | bio si kimao |
| 3. | bio je kimao |
| množina | |
| 1. | bili smo kimali |
| 2. | bili ste kimali |
| 3. | bili su kimali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kimaj |
| množina | |
| 1. | kimajmo |
| 2. | kimajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kimajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kimao, kimala, kimalo | |
| kimali, kimale, kimala | |
Definicija
| 1. | micati glavom gore-dolje u znak a. odobravanja b. nedoumice |
| 2. | pren. pejor. ponizno se pokoravati i usvajati tuđe mišljenje |
