kàštel
kàštel m 〈G mn kȁštēlā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kaštel |
| G | kaštela |
| D | kaštelu |
| A | kaštel |
| V | kaštele |
| L | kaštelu |
| I | kaštelom |
| množina | |
| N | kašteli |
| G | kaštela |
| D | kaštelima |
| A | kaštele |
| V | kašteli |
| L | kaštelima |
| I | kaštelima |
Definicija
| 1. | pov. a. utvrđeni grad, dvor, ob. na lako branjivom mjestu (iz srednjega vijeka ili kasnije) sjedište oblasnog gospodara; burg, tvrđava, zamak b. kula |
| 2. | pov. izdvojeni dio grada koji se odlikuje dobrim zidinama i lako je branjiv, ob. je bio predviđen kao posljednje utočište braniteljima ako bi neprijatelj osvojio ostatak grada; kastel, kasteo, kašteo |
| 3. | pom. izdvojeno zatvoreno pramčano nadgrađe iznad gornje palube broda |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju ili etnici): Kàstel (Osijek), Kastélac (Sisak), Kastèlān (Zabok), Kastèlāni (Dubrovnik), Kàstelc (Pula), Kàstelic (Primorje), Kàstelić (Primorje), Kastèljān (Klanjec, Vinkovci), Kašćèlān (Ploče), Kàštela (Zadar), Kaštélac (Zagreb), Kaštèlān (530, priobalje; Dizdar, Kaštropil), Kaštelánac (S Dalmacija), Kaštèlānčić (Split), Kaštèlanić (Rijeka), Kòstel (Međimurje), Kostélac (940, Otočac, Pokuplje), Kostélec (Zagorje), Kòstelić (250, Ogulin, Pokuplje)
◊ top. (ob. bivše utvrde): Kàstel (Rijeka), Kàstelac (Istra), Kastčlan (Rab), Kastèljēr (Istra), Kàštel (zaselci, Bjelovar, Istra, Knin, Rab, Samobor, Senj i dr.), Kaštelánec (Čakovec), Kašteláni (Istra), Kaštèlīr (Istra), Kòstel
◊ top. (ob. bivše utvrde): Kàstel (Rijeka), Kàstelac (Istra), Kastčlan (Rab), Kastèljēr (Istra), Kàštel (zaselci, Bjelovar, Istra, Knin, Rab, Samobor, Senj i dr.), Kaštelánec (Čakovec), Kašteláni (Istra), Kaštèlīr (Istra), Kòstel
Etimologija
✧ njem. Kastel ≃ tal. castello ← lat. castellum
