pogòrjeti
pogòrjeti () svrš. 〈prez. pògorīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. pogòrio/pogòrjela ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pogorjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pogorim |
2. | pogoriš |
3. | pogori |
množina | |
1. | pogorimo |
2. | pogorite |
3. | pogore |
futur | |
jednina | |
1. | pogorjet ću |
2. | pogorjet ćeš |
3. | pogorjet će |
množina | |
1. | pogorjet ćemo |
2. | pogorjet ćete |
3. | pogorjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | pogorjeh |
2. | pogorje |
3. | pogorje |
množina | |
1. | pogorjesmo |
2. | pogorjeste |
3. | pogorješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | pogorio sam |
2. | pogorio si |
3. | pogorio je |
množina | |
1. | pogorjeli smo |
2. | pogorjeli ste |
3. | pogorjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pogorio |
2. | bio si pogorio |
3. | bio je pogorio |
množina | |
1. | bili smo pogorjeli |
2. | bili ste pogorjeli |
3. | bili su pogorjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | pogori |
množina | |
1. | pogorimo |
2. | pogorite |
glagolski prilog prošli | |
pogorjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pogorio, pogorjela, pogorjelo | |
pogorjeli, pogorjele, pogorjela |