pogrijéšiti
pogrijéšiti svrš. 〈prez. pògrijēšīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. pogrijéšio〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pogriješiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pogriješim |
| 2. | pogriješiš |
| 3. | pogriješi |
| množina | |
| 1. | pogriješimo |
| 2. | pogriješite |
| 3. | pogriješe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pogriješit ću |
| 2. | pogriješit ćeš |
| 3. | pogriješit će |
| množina | |
| 1. | pogriješit ćemo |
| 2. | pogriješit ćete |
| 3. | pogriješit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pogriješih |
| 2. | pogriješi |
| 3. | pogriješi |
| množina | |
| 1. | pogriješismo |
| 2. | pogriješiste |
| 3. | pogriješiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pogriješio sam |
| 2. | pogriješio si |
| 3. | pogriješio je |
| množina | |
| 1. | pogriješili smo |
| 2. | pogriješili ste |
| 3. | pogriješili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pogriješio |
| 2. | bio si pogriješio |
| 3. | bio je pogriješio |
| množina | |
| 1. | bili smo pogriješili |
| 2. | bili ste pogriješili |
| 3. | bili su pogriješili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pogriješi |
| množina | |
| 1. | pogriješimo |
| 2. | pogriješite |
| glagolski prilog prošli | |
| pogriješivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pogriješio, pogriješila, pogriješilo | |
| pogriješili, pogriješile, pogriješila | |
| 1. | (što) ne pogoditi, činiti pogrešno [pogriješiti put] |
| 2. | (u čemu) učiniti pogrešku, loše izabrati [pogriješiti u izboru; pogriješiti u odluci] |