pokváriti
pokváriti (koga, što, se) svrš. 〈prez. pòkvārīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòkvāren〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pokvariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pokvarim |
| 2. | pokvariš |
| 3. | pokvari |
| množina | |
| 1. | pokvarimo |
| 2. | pokvarite |
| 3. | pokvare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pokvarit ću |
| 2. | pokvarit ćeš |
| 3. | pokvarit će |
| množina | |
| 1. | pokvarit ćemo |
| 2. | pokvarit ćete |
| 3. | pokvarit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pokvarih |
| 2. | pokvari |
| 3. | pokvari |
| množina | |
| 1. | pokvarismo |
| 2. | pokvariste |
| 3. | pokvariše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pokvario sam |
| 2. | pokvario si |
| 3. | pokvario je |
| množina | |
| 1. | pokvarili smo |
| 2. | pokvarili ste |
| 3. | pokvarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pokvario |
| 2. | bio si pokvario |
| 3. | bio je pokvario |
| množina | |
| 1. | bili smo pokvarili |
| 2. | bili ste pokvarili |
| 3. | bili su pokvarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pokvari |
| množina | |
| 1. | pokvarimo |
| 2. | pokvarite |
| glagolski prilog prošli | |
| pokvarivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pokvario, pokvarila, pokvarilo | |
| pokvarili, pokvarile, pokvarila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pokvaren, pokvarena, pokvareno | |
| pokvareni, pokvarene, pokvarena | |
Etimologija
✧ po- + v. kvariti
