pòreći
pòreći (što) svrš. 〈prez. porèčēm/pòreknēm, pril. pr. -ekāvši, imp. porèci, prid. rad. pòrekao, prid. trp. porèčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poreći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poreknem / porečem |
| 2. | porekneš / porečeć |
| 3. | porekne / poreče |
| množina | |
| 1. | poreknemo / porečemo |
| 2. | poreknete / porečete |
| 3. | poreknu / poreku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poreći ću |
| 2. | poreći ćeš |
| 3. | poreći će |
| množina | |
| 1. | poreći ćemo |
| 2. | poreći ćete |
| 3. | poreći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | porekoh |
| 2. | poreče |
| 3. | poreče |
| množina | |
| 1. | porekosmo |
| 2. | porekoste |
| 3. | porekoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | porekao sam |
| 2. | porekao si |
| 3. | porekao je |
| množina | |
| 1. | porekli smo |
| 2. | porekli ste |
| 3. | porekli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam porekao |
| 2. | bio si porekao |
| 3. | bio je porekao |
| množina | |
| 1. | bili smo porekli |
| 2. | bili ste porekli |
| 3. | bili su porekli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | porekni / poreci |
| množina | |
| 1. | poreknimo / porecimo |
| 2. | poreknite / porecite |
| glagolski prilog prošli | |
| porekavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| porekao, porekla, poreklo | |
| porekli, porekle, porekla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| porečen, porečena, porečeno | |
| porečeni, porečene, porečena | |
Definicija
| 1. | ne priznati nešto što je rečeno, odreći se svojih riječi, opozvati svoje riječi |
| 2. | ne priznati kome što [poreći njegovo pravo] |
| 3. | protivno dokazati; pobiti, opovrgnuti [poreći tvrdnju] |
Frazeologija
⃟ rekao pa porekao ob. podr. nije se držao onoga što je obećao ili tvrdio, odrekao se mišljenja koje je zastupao, slagao je
