pȍžār
pȍžār m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | požar |
| G | požara |
| D | požaru |
| A | požar |
| V | požaru / požare |
| L | požaru |
| I | požarom |
| množina | |
| N | požari |
| G | požara |
| D | požarima |
| A | požare |
| V | požari |
| L | požarima |
| I | požarima |
Definicija
| 1. | a. velika vatra koja zahvaća sve što može gorjeti [buknuo je požar; raširio se požar] b. uništavanje čega vatrom |
| 2. | pren. a. snažan razvoj čega što je dobilo vrlo velike dimenzije [ratni požar] b. retor. jez. knjiž. jak i neobuzdan osjećaj (strasti, ljubomore, mržnje i sl.) [požar strasti] |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka ili etnici, prema mjestima nastalima na požarištu): Pȍžār (540, Pokuplje, I Slavonija, Banovina), Pȍžarić (110, Prigorje, Primorje), Požàrina (Zadar, Biograd), Požárko (Vukovar), Pȍžeg (Zagreb, Ozalj, Pokuplje), Pȍžega (570, Slunj, Slavonija, Pokuplje), Požežánac (Virovitica, Garešnica), Požgàin (Baranja, Osijek), Pȍžgāj (1050, Međimurje, Samobor, Podravina, Zagorje, ← mađ.), Pòžgājčić (Zagreb), Požgájec (110, Varaždin, Sisak)
Etimologija
✧ po- + v. žar
