prèkinuti
prèkinuti svrš. 〈prez. prèkinēm, pril. pr. -ūvši, imp. prèkini, prid. trp. prèkinūt〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prekinuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prekinem |
| 2. | prekineš |
| 3. | prekine |
| množina | |
| 1. | prekinemo |
| 2. | prekinete |
| 3. | prekinu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prekinut ću |
| 2. | prekinut ćeš |
| 3. | prekinut će |
| množina | |
| 1. | prekinut ćemo |
| 2. | prekinut ćete |
| 3. | prekinut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prekinuh / prekidoh |
| 2. | prekinu / prekide |
| 3. | prekinu / prekide |
| množina | |
| 1. | prekinusmo / prekidosmo |
| 2. | prekinuste / prekidoste |
| 3. | prekinuše / prekidoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prekinuo sam |
| 2. | prekinuo si |
| 3. | prekinuo je |
| množina | |
| 1. | prekinuli smo |
| 2. | prekinuli ste |
| 3. | prekinuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prekinuo |
| 2. | bio si prekinuo |
| 3. | bio je prekinuo |
| množina | |
| 1. | bili smo prekinuli |
| 2. | bili ste prekinuli |
| 3. | bili su prekinuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prekini |
| množina | |
| 1. | prekinimo |
| 2. | prekinite |
| glagolski prilog prošli | |
| prekinuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prekinuo, prekinula, prekinulo | |
| prekinuli, prekinule, prekinula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prekinut, prekinuta, prekinuto | |
| prekinuti, prekinute, prekinuta | |
| 1. | a. (što) naglim pokretom ruku u oprečnim smjerovima raskinuti [prekinuti konopac; prekinuti konac] b. (što) pren. naglo zaustaviti radnju, postupak, događaj i sl. [prekinuti predstavu] c. (s kim) raskinuti veze, prestati družiti se s kim d. (što, s čim) učiniti čemu kraj, prestati (raditi itd.) [prekinuti s radom] |
| 2. | (koga) upadati u čiji govor, ne dati kome da završi, da kaže što do kraja |
| 3. | (se) namučiti se, pretrgnuti se [prekinuti se od posla] |