prèkinuti
prèkinuti svrš. 〈prez. prèkinēm, pril. pr. -ūvši, imp. prèkini, prid. trp. prèkinūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prekinuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prekinem |
2. | prekineš |
3. | prekine |
množina | |
1. | prekinemo |
2. | prekinete |
3. | prekinu |
futur | |
jednina | |
1. | prekinut ću |
2. | prekinut ćeš |
3. | prekinut će |
množina | |
1. | prekinut ćemo |
2. | prekinut ćete |
3. | prekinut će |
aorist | |
jednina | |
1. | prekinuh / prekidoh |
2. | prekinu / prekide |
3. | prekinu / prekide |
množina | |
1. | prekinusmo / prekidosmo |
2. | prekinuste / prekidoste |
3. | prekinuše / prekidoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prekinuo sam |
2. | prekinuo si |
3. | prekinuo je |
množina | |
1. | prekinuli smo |
2. | prekinuli ste |
3. | prekinuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prekinuo |
2. | bio si prekinuo |
3. | bio je prekinuo |
množina | |
1. | bili smo prekinuli |
2. | bili ste prekinuli |
3. | bili su prekinuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | prekini |
množina | |
1. | prekinimo |
2. | prekinite |
glagolski prilog prošli | |
prekinuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prekinuo, prekinula, prekinulo | |
prekinuli, prekinule, prekinula | |
glagolski pridjev pasivni | |
prekinut, prekinuta, prekinuto | |
prekinuti, prekinute, prekinuta |
1. | a. (što) naglim pokretom ruku u oprečnim smjerovima raskinuti [prekinuti konopac; prekinuti konac] b. (što) pren. naglo zaustaviti radnju, postupak, događaj i sl. [prekinuti predstavu] c. (s kim) raskinuti veze, prestati družiti se s kim d. (što, s čim) učiniti čemu kraj, prestati (raditi itd.) [prekinuti s radom] |
2. | (koga) upadati u čiji govor, ne dati kome da završi, da kaže što do kraja |
3. | (se) namučiti se, pretrgnuti se [prekinuti se od posla] |