pri-
pri-
| 1. | uz glagol označava a. primicanje, približavanje, dodirivanje [primaknuti; pristati; prionuti] b. sastavljanje, spajanje, pričvršćivanje [pričvrstiti; pribosti; prikovati; prišiti; privezati] c. zbijanje, sabijanje [prignječiti; pritisnuti] d. dodavanje, dopunjavanje [pribrojiti; pridružiti; priključiti; priložiti; pripisati] e. dovođenje kretanja do cilja [privesti; prići; priletjeti] f. dovođenje radnje do određenog rezultata [primorati; prinuditi; prisiliti] g. upravljanje radnje prema sebi, u svom interesu [primamiti; privući; pritegnuti; prisvojiti] h. nepotpunost učinka radnje [prigušiti] |
| 2. | uz imeničku osnovu označava a. mjesto pokraj ili oko čega, graničenje s čim [primorje; primorski] b. nešto što je podređeno ili usputno [prikolica; primirje; prizvuk] |
| 3. | uz pridjev označuje svojstvo blisko u manjoj mjeri osnovi, koji nije potpun, koji je više ili manje blizu potpunosti [priglup; priprost] |
| 4. | (kao prefiks glagola uz logički subjekt) razg. ekspr. u zn. da se što pojavljuje kao jaka potreba, kad se mora i kad se ne može izbjeći kao radnja (ob. o prirodnim potrebama) [pripišalo mu (mi itd.); se] |