presúšiti
presúšiti () svrš. 〈prez. prèsūšīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prèsūšen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| presušiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | presušim |
| 2. | presušiš |
| 3. | presuši |
| množina | |
| 1. | presušimo |
| 2. | presušite |
| 3. | presuše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | presušit ću |
| 2. | presušit ćeš |
| 3. | presušit će |
| množina | |
| 1. | presušit ćemo |
| 2. | presušit ćete |
| 3. | presušit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | presuših |
| 2. | presuši |
| 3. | presuši |
| množina | |
| 1. | presušismo |
| 2. | presušiste |
| 3. | presušiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | presušio sam |
| 2. | presušio si |
| 3. | presušio je |
| množina | |
| 1. | presušili smo |
| 2. | presušili ste |
| 3. | presušili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam presušio |
| 2. | bio si presušio |
| 3. | bio je presušio |
| množina | |
| 1. | bili smo presušili |
| 2. | bili ste presušili |
| 3. | bili su presušili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | presuši |
| množina | |
| 1. | presušimo |
| 2. | presušite |
| glagolski prilog prošli | |
| presušivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| presušio, presušila, presušilo | |
| presušili, presušile, presušila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| presušen, presušena, presušeno | |
| presušeni, presušene, presušena | |
| 1. | postati suh, bezvodan |
| 2. | ostati bez mlijeka (o muznoj kravi) |
| 3. | pren. ostati prazan, bez ideja |