prèvidjeti
prèvidjeti (koga, što) svrš. 〈prez. prèvidīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. prèvidio/prèvidjela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| previdjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | previdim |
| 2. | previdiš |
| 3. | previdi |
| množina | |
| 1. | previdimo |
| 2. | previdite |
| 3. | previde |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | previdjet ću |
| 2. | previdjet ćeš |
| 3. | previdjet će |
| množina | |
| 1. | previdjet ćemo |
| 2. | previdjet ćete |
| 3. | previdjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | previdjeh |
| 2. | previdje |
| 3. | previdje |
| množina | |
| 1. | previdjesmo |
| 2. | previdjeste |
| 3. | previdješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | previdio sam |
| 2. | previdio si |
| 3. | previdio je |
| množina | |
| 1. | previdjeli smo |
| 2. | previdjeli ste |
| 3. | previdjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam previdio |
| 2. | bio si previdio |
| 3. | bio je previdio |
| množina | |
| 1. | bili smo previdjeli |
| 2. | bili ste previdjeli |
| 3. | bili su previdjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | previdi |
| množina | |
| 1. | previdimo |
| 2. | previdite |
| glagolski prilog prošli | |
| previdjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| previdio, previdjela, previdjelo | |
| previdjeli, previdjele, previdjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| previđen, previđena, previđeno | |
| previđeni, previđene, previđena | |
Definicija
ne opaziti, propustiti zbog nedovoljne pažnje
