prèvariti
prèvariti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prèvaren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prevariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prevarim |
| 2. | prevariš |
| 3. | prevari |
| množina | |
| 1. | prevarimo |
| 2. | prevarite |
| 3. | prevare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prevarit ću |
| 2. | prevarit ćeš |
| 3. | prevarit će |
| množina | |
| 1. | prevarit ćemo |
| 2. | prevarit ćete |
| 3. | prevarit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prevarih |
| 2. | prevari |
| 3. | prevari |
| množina | |
| 1. | prevarismo |
| 2. | prevariste |
| 3. | prevariše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prevario sam |
| 2. | prevario si |
| 3. | prevario je |
| množina | |
| 1. | prevarili smo |
| 2. | prevarili ste |
| 3. | prevarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prevario |
| 2. | bio si prevario |
| 3. | bio je prevario |
| množina | |
| 1. | bili smo prevarili |
| 2. | bili ste prevarili |
| 3. | bili su prevarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prevari |
| množina | |
| 1. | prevarimo |
| 2. | prevarite |
| glagolski prilog prošli | |
| prevarivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prevario, prevarila, prevarilo | |
| prevarili, prevarile, prevarila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prevaren, prevarena, prevareno | |
| prevareni, prevarene, prevarena | |
Definicija
| 1. | (koga) a. izvršiti prijevaru, namjerno dovesti koga u zabludu; obmanuti b. ne ispuniti obećanje, prekršiti zadanu riječ |
| 2. | (koga) razg. iznevjeriti supružnika, izvršiti preljub |
| 3. | (se) pasti u zabludu, obmanuti se, pogriješiti |
Frazeologija
⃟ kriv (je) tko te prevario, a ti (si kriv) što si se dao prevariti posl. namjeru drugoga da prevari treba unaprijed pretpostaviti, zna se da drugi želi nešto prevariti (tko ne zna, sam je kriv);
prevariti glad pojesti nešto malo da se bar donekle utaži glad
prevariti glad pojesti nešto malo da se bar donekle utaži glad
Etimologija
✧ pre-1 + v. varati
