prigúšiti
prigúšiti (što) svrš. 〈prez. prìgūšīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìgūšen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prigušiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prigušim |
| 2. | prigušiš |
| 3. | priguši |
| množina | |
| 1. | prigušimo |
| 2. | prigušite |
| 3. | priguše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prigušit ću |
| 2. | prigušit ćeš |
| 3. | prigušit će |
| množina | |
| 1. | prigušit ćemo |
| 2. | prigušit ćete |
| 3. | prigušit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | priguših |
| 2. | priguši |
| 3. | priguši |
| množina | |
| 1. | prigušismo |
| 2. | prigušiste |
| 3. | prigušiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prigušio sam |
| 2. | prigušio si |
| 3. | prigušio je |
| množina | |
| 1. | prigušili smo |
| 2. | prigušili ste |
| 3. | prigušili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prigušio |
| 2. | bio si prigušio |
| 3. | bio je prigušio |
| množina | |
| 1. | bili smo prigušili |
| 2. | bili ste prigušili |
| 3. | bili su prigušili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | priguši |
| množina | |
| 1. | prigušimo |
| 2. | prigušite |
| glagolski prilog prošli | |
| prigušivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prigušio, prigušila, prigušilo | |
| prigušili, prigušile, prigušila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prigušen, prigušena, prigušeno | |
| prigušeni, prigušene, prigušena | |
Definicija
| 1. | gušeći a. zaustaviti koga u nekom naumu b. zamalo koga zadaviti |
| 2. | naporom ili nekim postupkom smanjiti snagu ili jačinu [prigušiti zvuk; prigušiti glas; prigušiti svjetlo] |
Frazeologija
⃟ prigušiti osjećaje uzdržati se u pokazivanju jakih uzbuđenja
