prigúšiti
prigúšiti (što) svrš. 〈prez. prìgūšīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìgūšen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prigušiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prigušim |
2. | prigušiš |
3. | priguši |
množina | |
1. | prigušimo |
2. | prigušite |
3. | priguše |
futur | |
jednina | |
1. | prigušit ću |
2. | prigušit ćeš |
3. | prigušit će |
množina | |
1. | prigušit ćemo |
2. | prigušit ćete |
3. | prigušit će |
aorist | |
jednina | |
1. | priguših |
2. | priguši |
3. | priguši |
množina | |
1. | prigušismo |
2. | prigušiste |
3. | prigušiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prigušio sam |
2. | prigušio si |
3. | prigušio je |
množina | |
1. | prigušili smo |
2. | prigušili ste |
3. | prigušili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prigušio |
2. | bio si prigušio |
3. | bio je prigušio |
množina | |
1. | bili smo prigušili |
2. | bili ste prigušili |
3. | bili su prigušili |
imperativ | |
jednina | |
2. | priguši |
množina | |
1. | prigušimo |
2. | prigušite |
glagolski prilog prošli | |
prigušivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prigušio, prigušila, prigušilo | |
prigušili, prigušile, prigušila | |
glagolski pridjev pasivni | |
prigušen, prigušena, prigušeno | |
prigušeni, prigušene, prigušena |
1. | gušeći a. zaustaviti koga u nekom naumu b. zamalo koga zadaviti |
2. | naporom ili nekim postupkom smanjiti snagu ili jačinu [prigušiti zvuk; prigušiti glas; prigušiti svjetlo] |