prìdjenuti
prìdjenuti (što) svrš. 〈prez. prìdjenēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. prìdjenūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pridjenuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pridjenem |
| 2. | pridjeneš |
| 3. | pridjene |
| množina | |
| 1. | pridjenemo |
| 2. | pridjenete |
| 3. | pridjenu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pridjenut ću |
| 2. | pridjenut ćeš |
| 3. | pridjenut će |
| množina | |
| 1. | pridjenut ćemo |
| 2. | pridjenut ćete |
| 3. | pridjenut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pridjenuh |
| 2. | pridjenu |
| 3. | pridjenu |
| množina | |
| 1. | pridjenusmo |
| 2. | pridjenuste |
| 3. | pridjenuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pridjenuo sam |
| 2. | pridjenuo si |
| 3. | pridjenuo je |
| množina | |
| 1. | pridjenuli smo |
| 2. | pridjenuli ste |
| 3. | pridjenuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pridjenuo |
| 2. | bio si pridjenuo |
| 3. | bio je pridjenuo |
| množina | |
| 1. | bili smo pridjenuli |
| 2. | bili ste pridjenuli |
| 3. | bili su pridjenuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pridjeni |
| množina | |
| 1. | pridjenimo |
| 2. | pridjenite |
| glagolski prilog prošli | |
| pridjenuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pridjenuo, pridjenula, pridjenulo | |
| pridjenuli, pridjenule, pridjenula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pridjenut, pridjenuta, pridjenuto | |
| pridjenuti, pridjenute, pridjenuta | |
Definicija
| 1. | razg. pričvrstiti iglom i sl.; prikačiti, zataknuti |
| 2. | dodati, primetnuti |
| 3. | dati kome ili čemu još neko ime, nadimak (ob. podrugljivo) |
Etimologija
✧ pri- + v. djenuti
