djȅnuti
djȅnuti (što u što, se) svrš. 〈prez. -nēm (se), pril. pr. -ūvši (se), prid. rad. djȅnuo (se)〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
djenuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | djenem |
2. | djeneš |
3. | djene |
množina | |
1. | djenemo |
2. | djenete |
3. | djenu |
futur | |
jednina | |
1. | djenut ću |
2. | djenut ćeš |
3. | djenut će |
množina | |
1. | djenut ćemo |
2. | djenut ćete |
3. | djenut će |
aorist | |
jednina | |
1. | djenuh |
2. | djenu |
3. | djenu |
množina | |
1. | djenusmo |
2. | djenuste |
3. | djenuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | djenuo sam |
2. | djenuo si |
3. | djenuo je |
množina | |
1. | djenuli smo |
2. | djenuli ste |
3. | djenuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam djenuo |
2. | bio si djenuo |
3. | bio je djenuo |
množina | |
1. | bili smo djenuli |
2. | bili ste djenuli |
3. | bili su djenuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | djeni |
množina | |
1. | djenimo |
2. | djenite |
glagolski prilog prošli | |
djenuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
djenuo, djenula, djenulo | |
djenuli, djenule, djenula | |
glagolski pridjev pasivni | |
djenut, djenuta, djenuto | |
djenuti, djenute, djenuta |
1. | (što u što) staviti, umetnuti |
2. | (se) zametnuti se |