prijétiti
prijétiti nesvrš. 〈prez. prijȇtīm, pril. sad. -tēći, gl. im. -éćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prijetiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prijetim |
| 2. | prijetiš |
| 3. | prijeti |
| množina | |
| 1. | prijetimo |
| 2. | prijetite |
| 3. | prijete |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prijetit ću |
| 2. | prijetit ćeš |
| 3. | prijetit će |
| množina | |
| 1. | prijetit ćemo |
| 2. | prijetit ćete |
| 3. | prijetit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prijećah |
| 2. | prijećaše |
| 3. | prijećaše |
| množina | |
| 1. | prijećasmo |
| 2. | prijećaste |
| 3. | prijećahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prijetio sam |
| 2. | prijetio si |
| 3. | prijetio je |
| množina | |
| 1. | prijetili smo |
| 2. | prijetili ste |
| 3. | prijetili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prijetio |
| 2. | bio si prijetio |
| 3. | bio je prijetio |
| množina | |
| 1. | bili smo prijetili |
| 2. | bili ste prijetili |
| 3. | bili su prijetili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prijeti |
| množina | |
| 1. | prijetimo |
| 2. | prijetite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prijeteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prijetio, prijetila, prijetilo | |
| prijetili, prijetile, prijetila | |
Definicija
| 1. | (komu, čemu) zastrašivati gestom, riječima ili postupcima [prijetiti neprijatelju] |
| 2. | (čime) pokazivati, nositi u sebi znakove opasnosti [oblaci prijete tučom] |
Etimologija
✧ prasl. *pertiti (stsl. prětiti, rus. pretít': zabraniti) ≃ v. prijek
