pȁsti
pȁsti () svrš. 〈prez. pȁdnēm/pȁnēm jez. knjiž., aor. pȁdoh, imp. pȁdni/pȁni jez. knjiž., pril. pr. pȃvši, prid. rad. pȁo/pȁla ž〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pasti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | padnem / panem |
| 2. | padneš / paneš |
| 3. | padne / paneš |
| množina | |
| 1. | padnemo / panemo |
| 2. | padnete / panete |
| 3. | padnu / panu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | past ću |
| 2. | past ćeš |
| 3. | past će |
| množina | |
| 1. | past ćemo |
| 2. | past ćete |
| 3. | past će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | padoh |
| 2. | pade |
| 3. | pade |
| množina | |
| 1. | padosmo |
| 2. | padoste |
| 3. | padoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pao sam |
| 2. | pao si |
| 3. | pao je |
| množina | |
| 1. | pali smo |
| 2. | pali ste |
| 3. | pali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pao |
| 2. | bio si pao |
| 3. | bio je pao |
| množina | |
| 1. | bili smo pali |
| 2. | bili ste pali |
| 3. | bili su pali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | padni / pani |
| množina | |
| 1. | padnimo / panimo |
| 2. | padnite / panite |
| glagolski prilog prošli | |
| pavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pao, pala, palo | |
| pali, pale, pala | |
| 1. | izgubiti ravnotežu zbog spoticanja, okliznuća ili udarca i vlastitom težinom biti naglo povučen dolje i udariti o tlo, biti svom težinom povučen naniže i naglo gubeći snagu, oslonac, uporište [pasti na zemlju] |
| 2. | a. spustiti se (o atmosferskim talozima ili oborinama) na zemlju [pao je snijeg] b. spustiti se, prostrijeti se po zemlji, leći povrh čega, pokriti (o svjetlosti, mraku i sl.), spustiti se za horizont, zaći (o suncu, zvijezdama i sl.) c. spustiti se na koljena u znak štovanja, molbe, u molitvi [pasti ničice]; kleknuti |
| 3. | a. nasilno prekinuti let (o ptici, o avionu i sl.) b. pren. zadržati se, zaustaviti se na čemu [pao pogled na što] |
| 4. | poginuti u ratu, na bojnom polju |
| 5. | a. biti osvojen, zauzet (o gradu, tvrđavi i sl.) b. prekinuti svoje postojanje (koga, čega), biti srušen, svrgnut, zbačen [pala vlada] |
| 6. | pren. a. smanjiti se u snazi, intenzitetu; opasti [voda je pala] b. sniziti se (o cijeni), izgubiti vrijednost c. pretrpjeti neuspjeh u čemu, dobiti nedovoljnu ocjenu na ispitu |
| 7. | pren. iznenada se pojaviti negdje, doći [pasti s neba] |
| 8. | razboljeti se [pasti u krevet] |
| 9. | pren. a. pojaviti se kao posljedica čega, dogoditi se b. biti donesen, objavljen [pala odluka; pala zapovijed] c. biti primljen, dobiven (o novcu) d. začuti se (o zvuku, riječi, pjesmi i sl.) |
| 10. | pren. a. dospjeti, zapasti u kakvo stanje, u kakvu situaciju [pasti pod stečaj] b. (na koga) naći se, biti kriv zbog čega [na njega je pala krivica] |