mȇd
mȇd m 〈G mȅda〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | med |
| G | meda |
| D | medu |
| A | med |
| V | medu |
| L | medu |
| I | medem |
Definicija
| 1. | pčel. sladak gust sok što ga pčele tvore od nektara koji skupljaju na cvjetovima [bagremov med; livadski med; med od maslačka (maslačkov med); šumski med] |
| 2. | pren. slast, ugoda |
Frazeologija
⃟ (imati) kao ciganka meda imati previše čega dobroga;
med i mlijeko bibl. svega u obilju, blagostanje;
pala mu sjekira u med došao je najednom do velike dobiti ili koristi, poslužila ga iznenada sreća;
tko s medom radi prste liže posl. onaj koji je blizu izvora dobre zarade i sam dobro prolazi, najbolje prolazi onaj tko se bavi unosnim poslom
med i mlijeko bibl. svega u obilju, blagostanje;
pala mu sjekira u med došao je najednom do velike dobiti ili koristi, poslužila ga iznenada sreća;
tko s medom radi prste liže posl. onaj koji je blizu izvora dobre zarade i sam dobro prolazi, najbolje prolazi onaj tko se bavi unosnim poslom
Onomastika
♦ pr. (nadimačka i prema zanimanju, preklapanje s v. medvjed): Mȅdar (110, Metković, Rovinj, Dalmacija, Prigorje), Mèdara (Vrbovec), Medárac (Novska, Sisak), Medárević (Sisak, Gospić), Mèdarić (130, Velika Gorica, Primorje, Lika, Pokuplje, Banovina), Mèden (110, Pula, Istra, Primorje, Podravina), Medénec (Velika Gorica, Sisak, Ivanić Grad), Medènjāk (Medenjȃk) (170, Ivanec, Koprivnica, Zagorje, Slavonija), Mèdica (290, Buje, Istra, Primorje), Mèdōvka (Osijek, Ðakovo), Mèdūr (Sisak, Jastrebarsko, Zadar), Mèdurić (Rijeka, Šibenik), Mèdven (Jastrebarsko, Zagreb), Medvérec (Vrbovec, Prigorje, Posavina)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. medъ: med, medovina (rus. mëd, polj. miód, lit. medus) ← ie. *medhu: medovina (grč. méthy: vino, skr. madhu: medovina)
