pjȅniti se
pjȅniti se nesvrš. 〈prez. -īm se, pril. sad. -nēći se, gl. im. -ȅnjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pjeniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pjenim |
| 2. | pjeniš |
| 3. | pjeni |
| množina | |
| 1. | pjenimo |
| 2. | pjenite |
| 3. | pjene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pjenit ću |
| 2. | pjenit ćeš |
| 3. | pjenit će |
| množina | |
| 1. | pjenit ćemo |
| 2. | pjenit ćete |
| 3. | pjenit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pjenjah |
| 2. | pjenjaše |
| 3. | pjenjaše |
| množina | |
| 1. | pjenjasmo |
| 2. | pjenjaste |
| 3. | pjenjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pjenio sam |
| 2. | pjenio si |
| 3. | pjenio je |
| množina | |
| 1. | pjenili smo |
| 2. | pjenili ste |
| 3. | pjenili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pjenio |
| 2. | bio si pjenio |
| 3. | bio je pjenio |
| množina | |
| 1. | bili smo pjenili |
| 2. | bili ste pjenili |
| 3. | bili su pjenili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pjeni |
| množina | |
| 1. | pjenimo |
| 2. | pjenite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pjeneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pjenio, pjenila, pjenilo | |
| pjenili, pjenile, pjenila | |
Definicija
| 1. | izbacivati pjenu, stvarati pjenu [more se pjeni] |
| 2. | žarg. jako se ljutiti, uzrujavati se |
Etimologija
✧ vidi pjȅna
