Hrvatski jezični portal

pjȅna

pjȅna ž 〈G mn pjȇnā〉

Izvedeni oblici
jednina
N pjena
G pjene
D pjeni
A pjenu
V pjeno
L pjeni
I pjenom
množina
N pjene
G pjena
D pjenama
A pjene
V pjene
L pjenama
I pjenama
Definicija
1. nakupina mjehurića na površini tekućine izazvana mehanički ili kemijski (vrenjem, mućkanjem) [morska pjena; pjena od sapunice]
2. gusta bjelkasta pljuvačka na usnama čovjeka ili životinje koja se stvara u nekim bolestima, pri prevelikoj aktivnosti ili umoru
3. pren. ono što je izvana, s površine kakva zbivanja [sve je to pjena]
4. fiz. disperzija plina u tekućini
5. smjesa koja istiskivanjem iz posude pod pritiskom povećava volumen [pjena za brijanje; pjena za gašenje vatre]
Etimologija
prasl. i stsl. pěna (rus. péna, polj. piana), lit. spainė ← ie. *spe (H)imon- (lat. spuma, stvnjem. feim)