obljúbiti
obljúbiti (koga) svrš. 〈prez. òbljūbīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òbljūbljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obljubiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obljubim |
| 2. | obljubiš |
| 3. | obljubi |
| množina | |
| 1. | obljubimo |
| 2. | obljubite |
| 3. | obljube |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obljubit ću |
| 2. | obljubit ćeš |
| 3. | obljubit će |
| množina | |
| 1. | obljubit ćemo |
| 2. | obljubit ćete |
| 3. | obljubit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obljubih |
| 2. | obljubi |
| 3. | obljubi |
| množina | |
| 1. | obljubismo |
| 2. | obljubiste |
| 3. | obljubiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obljubio sam |
| 2. | obljubio si |
| 3. | obljubio je |
| množina | |
| 1. | obljubili smo |
| 2. | obljubili ste |
| 3. | obljubili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obljubio |
| 2. | bio si obljubio |
| 3. | bio je obljubio |
| množina | |
| 1. | bili smo obljubili |
| 2. | bili ste obljubili |
| 3. | bili su obljubili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obljubi |
| množina | |
| 1. | obljubimo |
| 2. | obljubite |
| glagolski prilog prošli | |
| obljubivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obljubio, obljubila, obljubilo | |
| obljubili, obljubile, obljubila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obljubljen, obljubljena, obljubljeno | |
| obljubljeni, obljubljene, obljubljena | |
Definicija
| 1. | zast. zavoljeti |
| 2. | knjiš. izljubiti |
| 3. | zast. a. izvršiti obljubu (nad ženskom osobom) b. silovati, obeščastiti (žensku osobu) |
Etimologija
✧ o (b)- + v. ljubiti
