Hrvatski jezični portal

ljúbiti

ljúbiti (koga, što, se) nesvrš.prez. ljẉbīm (se), pril. sad. ljúbēći (se), prid. trp. ljẉbljen, gl. im. ljúbljēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
ljubiti
 
prezent
jednina
1. ljubim
2. ljubiš
3. ljubi
množina
1. ljubimo
2. ljubite
3. ljube
 
futur
jednina
1. ljubit ću
2. ljubit ćeš
3. ljubit će
množina
1. ljubit ćemo
2. ljubit ćete
3. ljubit će
 
imperfekt
jednina
1. ljubljah
2. ljubljaše
3. ljubljaše
množina
1. ljubljasmo
2. ljubljaste
3. ljubljahu
 
perfekt
jednina
1. ljubio sam
2. ljubio si
3. ljubio je
množina
1. ljubili smo
2. ljubili ste
3. ljubili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ljubio
2. bio si ljubio
3. bio je ljubio
množina
1. bili smo ljubili
2. bili ste ljubili
3. bili su ljubili
 
imperativ
jednina
2. ljubi
množina
1. ljubimo
2. ljubite
 
glagolski prilog sadašnji
ljubeći
 
glagolski pridjev aktivni
ljubio, ljubila, ljubilo
ljubili, ljubile, ljubila
 
glagolski pridjev pasivni
ljubljen, ljubljena, ljubljeno
ljubljeni, ljubljene, ljubljena
Definicija
1. dodirom usana izražavati ljubav, poštovanje ili naklonost [ljubiti u lice]; cjelivati (se)
2. a. osjećati ljubav (naklonost, privrženost, vezanost) prema osobi suprotnoga spola [ljubiti djevojku] b. bibl. knjiš. osjećati solidarnost, vezanost [ljubiti Isusa; ljubiti bližnjega svoga]; poštovati, slijediti, voljeti
Frazeologija
ljubiti se kroz kamiš javno pokazivati ljubaznost i uvažavanje, a živjeti u mržnji ili neprijateljstvu
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna): Ljùban, Ljùbibrat zast., Ljȕbimīr, Ljȕbivoj, Ljȕbmīr, Ljȕbomil, Ljȕbomīr (te imena kojima je ta osnova drugim članom): Bȍgoljub, Drȁgoljub, Rȍdoljub; hip.: Ljùbiša, Ljúbo; ž. os. imena: Ljȕbica (ne od imena cvijeta); hip.: Ljúba
pr. (od imena i etnici): Júbić (Ivanić Grad, Hvar), Ljúba (110, Šibenik, sred. Dalmacija, Zagorje), Ljȕbāj (Zagreb, Krapina), Ljùban (Dubrovnik, J Dalmacija), Ljùbanić (Vukovar, Zadar), Ljubánović (340, S Dalmacija, Pokuplje, Z Slavonija), Ljùbas (380, I Slavonija, Primorje, sred. Dalmacija), Ljùbej (160, Zabok, I Slavonija), Ljùbek (310, Varaždin, Zagorje, Pokuplje), Ljubénko (100, Dubrovnik, Pokuplje), Ljubénkov (Kaštela, sred. Dalmacija, Zagorje), Ljubénković (Kostajnica, Banovina, Posavina), Ljùbešić (100, Poreč, Petrinja, Istra, Banovina), Ljùbetić (230, Split, sred. Dalmacija, Pokuplje, Primorje), Ljùbibratić (Dubrovnik, Split), Ljȕbica (170, Split, sred. Dalmacija), Ljȕbičić (2630, Imotski, Dalmacija, Zagora, Banovina, Kordun), Ljȕbić (Ljúbić) (2390, Zagorje, sred. Dalmacija, Podravina), Ljȕbićić (Rijeka, Vinkovci, Imotski), Ljubìjankić (Slunj, Velika Gorica), Ljȕbimīr (Dubrovnik), Ljúbin (Zadar), Ljubisávljević (Jastrebarsko, I Slavonija, Primorje), Ljùbišić (470, Dvor, Dubrovnik, Banovina), Ljȕbković (Šibenik, sred. i S Dalmacija), Ljubljánović (Našice, Zaprešić), Ljúbo (Osijek, Kaštela, Pula), Ljubobrátović (140, Otočac, Gorski kotar, Primorje), Ljȕboja (Vinkovci, Istra, Zagora, Slavonija), Ljubójević (590, Lika, Banovina, Posavina, Slavonija), Ljȕbomīr (Split, Županja, S Dalmacija), Ljubomírac (Dubrovnik), Ljubomírović (Osijek, Zadar), Ljubòtina (100, Otočac, Lika, Primorje, Posavina), Ljẉbović (150, Knin, Lika, S Dalmacija, Primorje), Ljùbūnčić (Sesvete, Split)
top.: Ljȕbāč (Zadar, Knin, Dubrovnik, moguće je i hidronimijsko tumačenje), Ljubánović (Karlovac), Ljȕbaš (Gorski kotar), Ljȕbča (Karlovac), Ljúbići (sred. Dalmacija), Ljȕbičići (Makarska), Ljȕbovac (Split) itd.
Etimologija
prasl. i stsl. ljubiti (rus. ljubít', polj. lubić), lit. liaupsinti: hvaliti ← ie. *lewbh- (lat. libet, lubet: odgovara, skr. lubhyati: žudi)