òbjekt
òbjekt m 〈G mn -kātā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | objekt |
| G | objekta |
| D | objektu |
| A | objekt |
| V | objekte |
| L | objektu |
| I | objektom |
| množina | |
| N | objekti |
| G | objekata / objekta |
| D | objektima |
| A | objekte |
| V | objekti |
| L | objektima |
| I | objektima |
Definicija
| 1. | a. ono na što je usmjerena radnja ili djelatnost; predmet, stvar b. cilj, svrha, zadaća |
| 2. | ono što je izgrađeno; gradnja, zgrada [stambeni objekt; industrijski objekt; turistički objekt] |
| 3. | gram. rečenični dio na koji je usmjerena glagolska radnja |
| 4. | fil. ono što postoji neovisno od svijesti ma kojeg pojedinačnog subjekta; sadržaj na koji se voljna ili misaona djelatnost upućuje |
| 5. | pravn. predmet na koji se odnose ovlasti i obveze subjekata u kojem pravnom odnosu [objekt ugovora o zajmu je novac] |
| 6. | inform. posebna jedinica u objektno-orijentiranom programu, koja se sastoji od određene strukture podataka i pripadajućih rutina za obradu i interakciju |
Sintagma
∆ direktni objekt gram. objekt uz prijelazne glagole, nalazi se u akuzativu; izravni, pravi, bliži objekt;
indirektni objekt gram. objekt koji stoji u genitivu, dativu ili instrumentalu; neizravni, nepravi, dalji objekt
indirektni objekt gram. objekt koji stoji u genitivu, dativu ili instrumentalu; neizravni, nepravi, dalji objekt
Etimologija
✧ njem. Objekt ← lat. obiectum ← obiectus: bačen, predstavljen, izložen ≃ obiectere: predbaciti, iznijeti ≃ ob- + iacere: baciti
