Hrvatski jezični portal

òbjekt

òbjekt m 〈G mn -kātā〉

Izvedeni oblici
jednina
N objekt
G objekta
D objektu
A objekt
V objekte
L objektu
I objektom
množina
N objekti
G objekata / objekta
D objektima
A objekte
V objekti
L objektima
I objektima
Definicija
1. a. ono na što je usmjerena radnja ili djelatnost; predmet, stvar b. cilj, svrha, zadaća
2. ono što je izgrađeno; gradnja, zgrada [stambeni objekt; industrijski objekt; turistički objekt]
3. gram. rečenični dio na koji je usmjerena glagolska radnja
4. fil. ono što postoji neovisno od svijesti ma kojeg pojedinačnog subjekta; sadržaj na koji se voljna ili misaona djelatnost upućuje
5. pravn. predmet na koji se odnose ovlasti i obveze subjekata u kojem pravnom odnosu [objekt ugovora o zajmu je novac]
6. inform. posebna jedinica u objektno-orijentiranom programu, koja se sastoji od određene strukture podataka i pripadajućih rutina za obradu i interakciju
Sintagma
direktni objekt gram. objekt uz prijelazne glagole, nalazi se u akuzativu; izravni, pravi, bliži objekt;
indirektni objekt gram. objekt koji stoji u genitivu, dativu ili instrumentalu; neizravni, nepravi, dalji objekt
Etimologija
njem. Objekt ← lat. obiectum ← obiectus: bačen, predstavljen, izložen ≃ obiectere: predbaciti, iznijeti ≃ ob- + iacere: baciti