nȕditi
nȕditi (se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), imp. nȕdi (se), pril. sad. -dēći (se), gl. im. -đēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nuditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nudim |
| 2. | nudiš |
| 3. | nudi |
| množina | |
| 1. | nudimo |
| 2. | nudite |
| 3. | nude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nudit ću |
| 2. | nudit ćeš |
| 3. | nudit će |
| množina | |
| 1. | nudit ćemo |
| 2. | nudit ćete |
| 3. | nudit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nuđah |
| 2. | nuđaše |
| 3. | nuđaše |
| množina | |
| 1. | nuđasmo |
| 2. | nuđaste |
| 3. | nuđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nudio sam |
| 2. | nudio si |
| 3. | nudio je |
| množina | |
| 1. | nudili smo |
| 2. | nudili ste |
| 3. | nudili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nudio |
| 2. | bio si nudio |
| 3. | bio je nudio |
| množina | |
| 1. | bili smo nudili |
| 2. | bili ste nudili |
| 3. | bili su nudili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nudi |
| množina | |
| 1. | nudimo |
| 2. | nudite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nudeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nudio, nudila, nudilo | |
| nudili, nudile, nudila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nuđen, nuđena, nuđeno | |
| nuđeni, nuđene, nuđena | |
Definicija
| 1. | (koga čime, komu što) a. predstavljati što da se prihvati, odbije ili razmisli o prijedlogu b. izražavati spremnost ili iskazivati nakanu [nuditi da preuzme brigu o djeci] |
| 2. | (se) stavljati na raspolaganje svoje usluge |
Etimologija
✧ prasl. i stsl. nuditi (rus. nudít': prisiliti, polj. nudzić) ≃ stengl. néad: sila, nužda
