nȕditi
nȕditi (se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), imp. nȕdi (se), pril. sad. -dēći (se), gl. im. -đēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nuditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | nudim |
2. | nudiš |
3. | nudi |
množina | |
1. | nudimo |
2. | nudite |
3. | nude |
futur | |
jednina | |
1. | nudit ću |
2. | nudit ćeš |
3. | nudit će |
množina | |
1. | nudit ćemo |
2. | nudit ćete |
3. | nudit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nuđah |
2. | nuđaše |
3. | nuđaše |
množina | |
1. | nuđasmo |
2. | nuđaste |
3. | nuđahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nudio sam |
2. | nudio si |
3. | nudio je |
množina | |
1. | nudili smo |
2. | nudili ste |
3. | nudili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nudio |
2. | bio si nudio |
3. | bio je nudio |
množina | |
1. | bili smo nudili |
2. | bili ste nudili |
3. | bili su nudili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nudi |
množina | |
1. | nudimo |
2. | nudite |
glagolski prilog sadašnji | |
nudeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
nudio, nudila, nudilo | |
nudili, nudile, nudila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nuđen, nuđena, nuđeno | |
nuđeni, nuđene, nuđena |
1. | (koga čime, komu što) a. predstavljati što da se prihvati, odbije ili razmisli o prijedlogu b. izražavati spremnost ili iskazivati nakanu [nuditi da preuzme brigu o djeci] |
2. | (se) stavljati na raspolaganje svoje usluge |