odréditi
odréditi (što, koga) svrš. 〈prez. òdrēdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òdrēđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odrediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odredim |
| 2. | odrediš |
| 3. | odredi |
| množina | |
| 1. | odredimo |
| 2. | odredite |
| 3. | odrede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odredit ću |
| 2. | odredit ćeš |
| 3. | odredit će |
| množina | |
| 1. | odredit ćemo |
| 2. | odredit ćete |
| 3. | odredit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odredih |
| 2. | odredi |
| 3. | odredi |
| množina | |
| 1. | odredismo |
| 2. | odrediste |
| 3. | odrediše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odredio sam |
| 2. | odredio si |
| 3. | odredio je |
| množina | |
| 1. | odredili smo |
| 2. | odredili ste |
| 3. | odredili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odredio |
| 2. | bio si odredio |
| 3. | bio je odredio |
| množina | |
| 1. | bili smo odredili |
| 2. | bili ste odredili |
| 3. | bili su odredili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odredi |
| množina | |
| 1. | odredimo |
| 2. | odredite |
| glagolski prilog prošli | |
| odredivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odredio, odredila, odredilo | |
| odredili, odredile, odredila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| određen, određena, određeno | |
| određeni, određene, određena | |
Definicija
| 1. | točno što utvrditi; ustanoviti [odredili smo vrijeme i mjesto zločina] |
| 2. | a. narediti, naložiti [šef je odredio da otputujemo nas dvojica] b. odlučiti administrativnim putem, utanačiti papirom [odrediti zakonski] |
| 3. | značajno, presudno utjecati na što [odrediti njezinu sudbinu] |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. red
