odòljeti
odòljeti (komu, čemu) svrš. 〈prez. òdolīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. odòlio/odòljela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odoljeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odolim |
| 2. | odoliš |
| 3. | odoli |
| množina | |
| 1. | odolimo |
| 2. | odolite |
| 3. | odole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odoljet ću |
| 2. | odoljet ćeš |
| 3. | odoljet će |
| množina | |
| 1. | odoljet ćemo |
| 2. | odoljet ćete |
| 3. | odoljet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odoljeh |
| 2. | odolje |
| 3. | odolje |
| množina | |
| 1. | odoljesmo |
| 2. | odoljeste |
| 3. | odolješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odolio sam |
| 2. | odolio si |
| 3. | odolio je |
| množina | |
| 1. | odoljeli smo |
| 2. | odoljeli ste |
| 3. | odoljeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odolio |
| 2. | bio si odolio |
| 3. | bio je odolio |
| množina | |
| 1. | bili smo odoljeli |
| 2. | bili ste odoljeli |
| 3. | bili su odoljeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odoli |
| množina | |
| 1. | odolimo |
| 2. | odolite |
| glagolski prilog prošli | |
| odoljevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odolio, odoljela, odoljelo | |
| odoljeli, odoljele, odoljela | |
Definicija
oduprijeti se čemu, ob. kakvu iskušenju ili nasilju
Etimologija
✧ prasl. i stsl. odolěti (rus. odolét') ← od- (ot-) + prasl. *dolja: sudbina, sreća (rus. dólja, polj. dola) ≃ v. dio
