očùpati
očùpati (što, koga) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍčupān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| očupati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | očupam |
| 2. | očupaš |
| 3. | očupa |
| množina | |
| 1. | očupamo |
| 2. | očupate |
| 3. | očupaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | očupat ću |
| 2. | očupat ćeš |
| 3. | očupat će |
| množina | |
| 1. | očupat ćemo |
| 2. | očupat ćete |
| 3. | očupat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | očupah |
| 2. | očupa |
| 3. | očupa |
| množina | |
| 1. | očupasmo |
| 2. | očupaste |
| 3. | očupaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | očupao sam |
| 2. | očupao si |
| 3. | očupao je |
| množina | |
| 1. | očupali smo |
| 2. | očupali ste |
| 3. | očupali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam očupao |
| 2. | bio si očupao |
| 3. | bio je očupao |
| množina | |
| 1. | bili smo očupali |
| 2. | bili ste očupali |
| 3. | bili su očupali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | očupaj |
| množina | |
| 1. | očupajmo |
| 2. | očupajte |
| glagolski prilog prošli | |
| očupavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| očupao, očupala, očupalo | |
| očupali, očupale, očupala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| očupan, očupana, očupano | |
| očupani, očupane, očupana | |
Definicija
| 1. | urediti čupanjem, čupanjem potpuno ili djelomično ukloniti dlake ili perje ili travu [očupati pile; očupati obrve] |
| 2. | pren. očerupati |
Etimologija
✧ o (b)- + v. čupati
