Hrvatski jezični portal

čùpati

čùpati (što) nesvrš.prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
čupati
 
prezent
jednina
1. čupam
2. čupaš
3. čupa
množina
1. čupamo
2. čupate
3. čupaju
 
futur
jednina
1. čupat ću
2. čupat ćeš
3. čupat će
množina
1. čupat ćemo
2. čupat ćete
3. čupat će
 
imperfekt
jednina
1. čupah
2. čupaše
3. čupaše
množina
1. čupasmo
2. čupaste
3. čupahu
 
perfekt
jednina
1. čupao sam
2. čupao si
3. čupao je
množina
1. čupali smo
2. čupali ste
3. čupali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam čupao
2. bio si čupao
3. bio je čupao
množina
1. bili smo čupali
2. bili ste čupali
3. bili su čupali
 
imperativ
jednina
2. čupaj
množina
1. čupajmo
2. čupajte
 
glagolski prilog sadašnji
čupajući
 
glagolski pridjev aktivni
čupao, čupala, čupalo
čupali, čupale, čupala
 
glagolski pridjev pasivni
čupan, čupana, čupano
čupani, čupane, čupana
Definicija
1. naglim pokretima izvlačiti, vaditi što iz čega; čopati
2. čerupati, skidati perje s peradi
3. (se) pren. žarg. dolaziti u lagani sukob, naći se u manjem okršaju
Frazeologija
čupa iz sebe teško govori, muči se s riječima;
čupa pa sadi besmisleno radi uvijek isto;
kao da mi srce čupa zadaje mi bol, srce mi para (kad se što ne može prežaliti);
kao da mi zube čupa muči me (kad me dovodi u situaciju da se čega moram lišiti);
čupati kosu biti bijesan, ne znati što bi od bijesa
Etimologija
prasl. *čьlpti (ukr. čovptý: udarati)