čùpati
čùpati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
čupati | |
prezent | |
jednina | |
1. | čupam |
2. | čupaš |
3. | čupa |
množina | |
1. | čupamo |
2. | čupate |
3. | čupaju |
futur | |
jednina | |
1. | čupat ću |
2. | čupat ćeš |
3. | čupat će |
množina | |
1. | čupat ćemo |
2. | čupat ćete |
3. | čupat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | čupah |
2. | čupaše |
3. | čupaše |
množina | |
1. | čupasmo |
2. | čupaste |
3. | čupahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | čupao sam |
2. | čupao si |
3. | čupao je |
množina | |
1. | čupali smo |
2. | čupali ste |
3. | čupali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam čupao |
2. | bio si čupao |
3. | bio je čupao |
množina | |
1. | bili smo čupali |
2. | bili ste čupali |
3. | bili su čupali |
imperativ | |
jednina | |
2. | čupaj |
množina | |
1. | čupajmo |
2. | čupajte |
glagolski prilog sadašnji | |
čupajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
čupao, čupala, čupalo | |
čupali, čupale, čupala | |
glagolski pridjev pasivni | |
čupan, čupana, čupano | |
čupani, čupane, čupana |
1. | naglim pokretima izvlačiti, vaditi što iz čega; čopati |
2. | čerupati, skidati perje s peradi |
3. | (se) pren. žarg. dolaziti u lagani sukob, naći se u manjem okršaju |