òdvjetnīk
òdvjetnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | odvjetnik |
| G | odvjetnika |
| D | odvjetniku |
| A | odvjetnika |
| V | odvjetniče |
| L | odvjetniku |
| I | odvjetnikom |
| množina | |
| N | odvjetnici |
| G | odvjetnika |
| D | odvjetnicima |
| A | odvjetnike |
| V | odvjetnici |
| L | odvjetnicima |
| I | odvjetnicima |
Definicija
pravn. branitelj okrivljenog u kaznenom postupku, zastupnik stranke u parničnom postupku; advokat [državni odvjetnik; uzeti odvjetnika; otići odvjetniku]
Etimologija
✧ od- (ot-) + prasl. *větati: savjetovati, v. vijeće
