òmēsti
òmēsti (koga, što) svrš. 〈prez. omètem, pril. pr. òmēvši, prid. trp. omèten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| omesti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ometem |
| 2. | ometeš |
| 3. | omete |
| množina | |
| 1. | ometemo |
| 2. | ometete |
| 3. | ometu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | omest ću |
| 2. | omest ćeš |
| 3. | omest će |
| množina | |
| 1. | omest ćemo |
| 2. | omest ćete |
| 3. | omest će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ometoh |
| 2. | omete |
| 3. | omete |
| množina | |
| 1. | ometosmo |
| 2. | ometoste |
| 3. | ometoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | omeo sam |
| 2. | omeo si |
| 3. | omeo je |
| množina | |
| 1. | omeli smo |
| 2. | omeli ste |
| 3. | omeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam omeo |
| 2. | bio si omeo |
| 3. | bio je omeo |
| množina | |
| 1. | bili smo omeli |
| 2. | bili ste omeli |
| 3. | bili su omeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ometi |
| množina | |
| 1. | ometimo |
| 2. | ometite |
| glagolski prilog prošli | |
| ometavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| omeo, omela, omelo | |
| omeli, omele, omela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ometen, ometena, ometeno | |
| ometeni, ometene, ometena | |
Definicija
| 1. | spriječiti koga da ostvari svoje namjere, onemogućiti da se što dogodi |
| 2. | poremetiti ili spriječiti prijem elektromagnetskih valova (radio, televizija, radar) slanjem drugačijih signala na istoj frekvenciji |
Etimologija
✧ o (b)- + v. mesti
