ȍpćī
ȍpćī prid.
Izvedeni oblici
| Pozitiv | |
|---|---|
| muški rod | |
| jednina | |
| N | opći |
| G | općeg / općega |
| D | općem / općemu |
| A | općeg / općega / opći |
| V | opći |
| L | općem / općemu |
| I | općim |
| množina | |
| N | opći |
| G | općih |
| D | općim / općima |
| A | opće |
| V | opći |
| L | općim / općima |
| I | općim / općima |
| srednji rod | |
| jednina | |
| N | opće |
| G | općeg / općega |
| D | općem / općemu |
| A | opće |
| V | opće |
| L | općem / općemu |
| I | općim |
| množina | |
| N | opća |
| G | općih |
| D | općim / općima |
| A | opća |
| V | opća |
| L | općim / općima |
| I | općim / općima |
| ženski rod | |
| jednina | |
| N | opća |
| G | opće |
| D | općoj |
| A | opću |
| V | opća |
| L | općoj |
| I | općom |
| množina | |
| N | opća |
| G | općih |
| D | općim / općima |
| A | opće |
| V | opće |
| L | općim / općima |
| I | općim / općima |
Definicija
| 1. | a. koji je potpuno ili gotovo potpuno univerzalan, koji se odnosi na sve [opće obrazovanje]; skupni, zajednički, generalan b. koji nije ograničen ili specijaliziran [opće znanje] c. koji se odnosi na pojavu u cjelini [opća slika]; glavni, osnovni, bitni |
| 2. | koji je prevladavajući [opće mišljenje o tom problemu]; uobičajen |
| 3. | koji uključuje sve pojedine slučajeve u skupini i zanemaruje razlike [opći dojam] |
| 4. | a. koji je zadovoljavajući u praktičnoj primjeni [vozilo opće namjene]; širok b. koji je široko upotrebljiv [govoriti u općim terminima]; općenit |
Sintagma
∆ opća kemija znanstv. dio kemije koji se bavi zakonitostima i teorijama o građi tvari i kemijskim promjenama;
opći broj mat. naziv za bilo koji broj; u algebri se prikazuje malim slovom (npr. x, a, b itd.)
opći broj mat. naziv za bilo koji broj; u algebri se prikazuje malim slovom (npr. x, a, b itd.)
Etimologija
✧ prasl. *obьtjь (polj. obcy, rus. óbščij) ≃ *obъ, v. o (I)
