opòzvati
opòzvati (koga, što) svrš. 〈prez. opozòvēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍpozvān〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opozvati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | opozovem |
| 2. | opozoveš |
| 3. | opozove |
| množina | |
| 1. | opozovemo |
| 2. | opozovete |
| 3. | opozovu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | opozvat ću |
| 2. | opozvat ćeš |
| 3. | opozvat će |
| množina | |
| 1. | opozvat ćemo |
| 2. | opozvat ćete |
| 3. | opozvat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | opozvah |
| 2. | opozva |
| 3. | opozva |
| množina | |
| 1. | opozvasmo |
| 2. | opozvaste |
| 3. | opozvaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opozvao sam |
| 2. | opozvao si |
| 3. | opozvao je |
| množina | |
| 1. | opozvali smo |
| 2. | opozvali ste |
| 3. | opozvali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opozvao |
| 2. | bio si opozvao |
| 3. | bio je opozvao |
| množina | |
| 1. | bili smo opozvali |
| 2. | bili ste opozvali |
| 3. | bili su opozvali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opozovi |
| množina | |
| 1. | opozovimo |
| 2. | opozovite |
| glagolski prilog prošli | |
| opozvavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opozvao, opozvala, opozvalo | |
| opozvali, opozvale, opozvala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| opozvan, opozvana, opozvano | |
| opozvani, opozvane, opozvana | |
| 1. | smijeniti koga s funkcije |
| 2. | poništiti, ukinuti, dokinuti |