opòzvati
opòzvati (koga, što) svrš. 〈prez. opozòvēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍpozvān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opozvati | |
prezent | |
jednina | |
1. | opozovem |
2. | opozoveš |
3. | opozove |
množina | |
1. | opozovemo |
2. | opozovete |
3. | opozovu |
futur | |
jednina | |
1. | opozvat ću |
2. | opozvat ćeš |
3. | opozvat će |
množina | |
1. | opozvat ćemo |
2. | opozvat ćete |
3. | opozvat će |
aorist | |
jednina | |
1. | opozvah |
2. | opozva |
3. | opozva |
množina | |
1. | opozvasmo |
2. | opozvaste |
3. | opozvaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | opozvao sam |
2. | opozvao si |
3. | opozvao je |
množina | |
1. | opozvali smo |
2. | opozvali ste |
3. | opozvali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opozvao |
2. | bio si opozvao |
3. | bio je opozvao |
množina | |
1. | bili smo opozvali |
2. | bili ste opozvali |
3. | bili su opozvali |
imperativ | |
jednina | |
2. | opozovi |
množina | |
1. | opozovimo |
2. | opozovite |
glagolski prilog prošli | |
opozvavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
opozvao, opozvala, opozvalo | |
opozvali, opozvale, opozvala | |
glagolski pridjev pasivni | |
opozvan, opozvana, opozvano | |
opozvani, opozvane, opozvana |
1. | smijeniti koga s funkcije |
2. | poništiti, ukinuti, dokinuti |