osvŕnuti se
osvŕnuti se (, na koga, na što, za kim) svrš. 〈prez. òsvṟnēm se, pril. pr. -ūvši se, prid. rad. osvẕnuo se〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
osvrnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | osvrnem |
2. | osvrneš |
3. | osvrne |
množina | |
1. | osvrnemo |
2. | osvrnete |
3. | osvrnu |
futur | |
jednina | |
1. | osvrnut ću |
2. | osvrnut ćeš |
3. | osvrnut će |
množina | |
1. | osvrnut ćemo |
2. | osvrnut ćete |
3. | osvrnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | osvrnuh / osvrtoh |
2. | osvrnu / osvrte |
3. | osvrnu / osvrte |
množina | |
1. | osvrnusmo / osvrtosmo |
2. | osvrnuste / osvrtoste |
3. | osvrnuše / osvrtoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | osvrnuo sam |
2. | osvrnuo si |
3. | osvrnuo je |
množina | |
1. | osvrnuli smo |
2. | osvrnuli ste |
3. | osvrnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam osvrnuo |
2. | bio si osvrnuo |
3. | bio je osvrnuo |
množina | |
1. | bili smo osvrnuli |
2. | bili ste osvrnuli |
3. | bili su osvrnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | osvrni |
množina | |
1. | osvrnimo |
2. | osvrnite |
glagolski prilog prošli | |
osvrnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
osvrnuo, osvrnula, osvrnulo | |
osvrnuli, osvrnule, osvrnula |
1. | okrenuti glavu i pogledati |
2. | (na što) pren. komentirati kakav događaj [osvrnuti se na film] |