osvŕnuti se
osvŕnuti se (, na koga, na što, za kim) svrš. 〈prez. òsvṟnēm se, pril. pr. -ūvši se, prid. rad. osvẕnuo se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osvrnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osvrnem |
| 2. | osvrneš |
| 3. | osvrne |
| množina | |
| 1. | osvrnemo |
| 2. | osvrnete |
| 3. | osvrnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osvrnut ću |
| 2. | osvrnut ćeš |
| 3. | osvrnut će |
| množina | |
| 1. | osvrnut ćemo |
| 2. | osvrnut ćete |
| 3. | osvrnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osvrnuh / osvrtoh |
| 2. | osvrnu / osvrte |
| 3. | osvrnu / osvrte |
| množina | |
| 1. | osvrnusmo / osvrtosmo |
| 2. | osvrnuste / osvrtoste |
| 3. | osvrnuše / osvrtoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osvrnuo sam |
| 2. | osvrnuo si |
| 3. | osvrnuo je |
| množina | |
| 1. | osvrnuli smo |
| 2. | osvrnuli ste |
| 3. | osvrnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osvrnuo |
| 2. | bio si osvrnuo |
| 3. | bio je osvrnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo osvrnuli |
| 2. | bili ste osvrnuli |
| 3. | bili su osvrnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osvrni |
| množina | |
| 1. | osvrnimo |
| 2. | osvrnite |
| glagolski prilog prošli | |
| osvrnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osvrnuo, osvrnula, osvrnulo | |
| osvrnuli, osvrnule, osvrnula | |
Definicija
| 1. | okrenuti glavu i pogledati |
| 2. | (na što) pren. komentirati kakav događaj [osvrnuti se na film] |
Etimologija
✧ o (b)- + v. svrnuti
