Hrvatski jezični portal

svŕnuti

svŕnuti svrš.prez. svȓnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. svŕnuo〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
svrnuti
 
prezent
jednina
1. svrnem
2. svrneš
3. svrne
množina
1. svrnemo
2. svrnete
3. svrnu
 
futur
jednina
1. svrnut ću
2. svrnut ćeš
3. svrnut će
množina
1. svrnut ćemo
2. svrnut ćete
3. svrnut će
 
aorist
jednina
1. svrnuh
2. svrnu
3. svrnu
množina
1. svrnusmo
2. svrnuste
3. svrnuše
 
perfekt
jednina
1. svrnuo sam
2. svrnuo si
3. svrnuo je
množina
1. svrnuli smo
2. svrnuli ste
3. svrnuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam svrnuo
2. bio si svrnuo
3. bio je svrnuo
množina
1. bili smo svrnuli
2. bili ste svrnuli
3. bili su svrnuli
 
imperativ
jednina
2. svrni
množina
1. svrnimo
2. svrnite
 
glagolski prilog prošli
svrnuvši
 
glagolski pridjev aktivni
svrnuo, svrnula, svrnulo
svrnuli, svrnule, svrnula
 
glagolski pridjev pasivni
svrnut, svrnuta, svrnuto
svrnuti, svrnute, svrnuta
Definicija
1. () navratiti kratko na neko mjesto; svratiti, navratiti [svrnut ću do tebe popodne]
2. (što, čime) skrenuti od uzetog smjera ili pravca, upraviti u smjeru koji odstupa od onoga kojim se kreće [svrni malo pogled (pogledom) pogledaj u stranu]; svratiti, skrenuti čime
Etimologija
✧ s (a)- + v. vrtjeti