svŕnuti
svŕnuti svrš. 〈prez. svȓnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. svŕnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
svrnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | svrnem |
2. | svrneš |
3. | svrne |
množina | |
1. | svrnemo |
2. | svrnete |
3. | svrnu |
futur | |
jednina | |
1. | svrnut ću |
2. | svrnut ćeš |
3. | svrnut će |
množina | |
1. | svrnut ćemo |
2. | svrnut ćete |
3. | svrnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | svrnuh |
2. | svrnu |
3. | svrnu |
množina | |
1. | svrnusmo |
2. | svrnuste |
3. | svrnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | svrnuo sam |
2. | svrnuo si |
3. | svrnuo je |
množina | |
1. | svrnuli smo |
2. | svrnuli ste |
3. | svrnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam svrnuo |
2. | bio si svrnuo |
3. | bio je svrnuo |
množina | |
1. | bili smo svrnuli |
2. | bili ste svrnuli |
3. | bili su svrnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | svrni |
množina | |
1. | svrnimo |
2. | svrnite |
glagolski prilog prošli | |
svrnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
svrnuo, svrnula, svrnulo | |
svrnuli, svrnule, svrnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
svrnut, svrnuta, svrnuto | |
svrnuti, svrnute, svrnuta |
1. | () navratiti kratko na neko mjesto; svratiti, navratiti [svrnut ću do tebe popodne] |
2. | (što, čime) skrenuti od uzetog smjera ili pravca, upraviti u smjeru koji odstupa od onoga kojim se kreće [svrni malo pogled (pogledom) pogledaj u stranu]; svratiti, skrenuti čime |